Postovi

S vremena na vrijeme.

-
     Najljepse rijeci pisu najtuzniji. Ono sto je tuzno, moze biti i lijepo. Na svoj jedinstven nacin. Smatram se za osobu koja sve prima previse k srcu. I pretjeruje. Ne oprastam sebi neke stvari. I bolje se osjecam kad ne oprostim. Ma koliko to ludo zvucalo.  Prije par dana nisam otisla na sahranu jednoj zeni koju sam poznavala. Jako me je pogodila njezina smrt. A jos vise me je pogodilo sto nisam bila prisutna na sahrani. Nisam se stigla oprostiti od nje. Nisam mogla njezinoj porodici u oci pogledati juce kad sam ih vidjela i izrazila saucesce. Slutim da jos dugo necu moci u oci da ih pogledam. Glup je taj razlog sto nisam otisla. I ja se osjecam bas tako. Kao glupaca. A sta drugo da ocekujem od same sebe? Nisam osoba koja se brzo snadje u nekim neocekivanim situacijama. Treba mi vremena za neke stvari. Mnogo, mnogo vremena. Ovako kad razmisljam, sjetim se proslosti. Bila sam mnogo srecnija.. Kazu ljudi kako je moja sreca u mojim rukama. Ne slazem se. Moja sreca je u mojim mi
Objavi komentar
Pročitajte više

Otupila..

-
       Da, otupila sam. Glava mi je prazna. Nista se ne desava. Umorna sam. Kuca, posao, obaveze, sreca, tuga i ravnodusnost.  Imam neke snove, zelje i ciljeve za koje se nadam da ce biti ostvarene u ovoj Novoj godini. Razmisljam da su sve price i sva sjecanja koja imam iz svog djetinjstva jako tuzna. Ne znam sto sam se sad sjetila tog. Bilo je i ljepih trenutaka. Njih uvijek ima, njih kreiram sama ili uz pomoc dragih ljudi. Boziji blagoslov je sto imam te neke drage ljude, rodbinu i porodicu za koje bih ginula i umrla. . Ni sami ne znaju koliko mi znace. Neopisivo i neizdrzivo ih volim. Kad god sam tuzna, sjetim se tih ljepih trenutaka sa njima, smjeha, sali i ruckova, i ozdravim. Da li se moze prezivljavati od toga, od tih uspomena i sjecanja? Da li mogu cijeli zivot biti ovo sto sam sad?       Meni je jedna stvar sasvim i apsolutno sigurna. Ja sam jedna otupjela djevojka koja nije vidjela svijeta. Ja sam ta koja se nikad u zivotu nije suocila ni sa cim opasnim sto bi me mogl
Objavi komentar
Pročitajte više

Jesen u mom kraju..

-
Slika
      Jesen je. Poprilicno topla jesen. Jugovina duva i nosi lisce zuto-smedje boje. Ne pamtim da je ikad u ovo doba bilo ovako toplo. Ja volim toplinu. Jeste da to bas nije zdravo, ali u ovom vjeku u kojem zivimo dugacak je spisak nezdravih stvari. Sto se tice mene, ja sam dobro ovih dana. Radim kao da nikad u zivotu nisam radila. I lijep je osjecaj. Osjecam se korisno, osjecam da cinim dobro svojoj dusi i svom mentalnom zdravlju. .      Volim sjesti i posmatrati ljude, kraj i selo u svakakvom obliku. Ljudi se uzurbano krecu, neki voze, neki idu pjeske, uvijek u pokretu. Uvijek se nesto desava. Zimnice su napravljene, drva se polako slazu u drvarnice za zimu koja je pred nama. Negdje u daljini se cuju motorke, i vika vrijednog naroda. Po cesti prolaze natovareni traktori.. Dva seljaka se pogadjaju za cijenu jedne svinje. Jer jedan prodaje da zaradi, a drugi da ima sta da jede preko zime. Natmureno lice jednog i veselo i ljupko lice drugog seljaka griju moju dusu. Zivot u ovom sel
Objavi komentar
Pročitajte više

Cudesni avgust..

-
Slika
    Prolazi jos jedan mjesec. Nijedan mjesec u ovoj godini za mene nije bio obican. Svaki je imao ono nesto. Iz nicega sam stvorila ono nesto svoje. Kazem, nista posebno se nije desavalo, i nije tako posebno ono nesto moje u ocima drugih ljudi, ali tako sam presrecna.  Tako sam srecna tu gdje jesam i tu gdje cu biti.  Fino mi je u mom kraju. Upoznala sam neke nove ljude. A najvaznije je sto sam se trudila da u svakom danu izvucem svoj maksimum. Uzivala sam, smejala se, budila se sa osmjehom, pokusavala komsije razvedriti, pomagala sam koliko sam mogla. Neke stvari u svom zivotu ne mogu promjeniti, ma koliko se trudila. Shvatila sam. Ali nikad necu odustati. Sve svoje stvari za koje zivim, sve svoje rutine koje radim, sve poslove koje obavljam, ja ne bih bila ja bez svega toga.   Ponosna sam na sebe. Ovaj avgust mi je pokazao da bez obzira na sve sto propustam, nemam nista bez svoje kuce, svojih stvari i svoje slobode. .  Zaljubljena sam u moj svijet, zaljubljena sam u ljude koji me
Objavi komentar
Pročitajte više

Ako mene pitate

-
Slika
   Sto se mene tice, drogiram se naletima srece. I onim malim, neprimjetnim osmjesima koji se pojave nenadano kad samu sebe iznenadim koliko dobro znam da kuvam. Kao da nikad nisam o sebi znala neke cinjenice koje tek sad izlaze na povrsinu mog zivota.   Ako mene pitate, srecna sam. Djetinjasto srecna. Volim zivot u nesavrsenom izdanju. Plesem i igram kad mi je najteze. Pojacam muziku do daske i skacem. I onda zaboravim da mi je tesko. Od nekih pjesama me hvata neka cudna nostalgija, i jeza. Najezi mi se svaka dlaka na tijelu, ne zato sto je to strasno, vec zato sto me ta pjesma podsjeti na cijeli zivot, na uspone, padove, blamove, radost i uzbudjenje. I onda mi dusa ostane u toj cudnoj reakciji.   Ako me pitate, ne znam kako da uzvratim ljubav i dobrotu kojom me obasipaju.. Neki su ljudi stvoreni da doticu druge ljude i da se nastanjuju u nasim srcima bezuslovno. Kako da se odbranim od svega toga i zasluzujem li ja toliko?     Ako me pitate, vezana sam za male stvari. Najvecu
Objavi komentar
Pročitajte više

Kako mirise juni? Koje je boje ljeto?

-
      Znam taj miris, znam te boje. Nista ne mirise tako lijepo i carobno kao juni. Ima svakojakih mirisa. Miris divlje kupine i miris pokosene trave. Miris srece i spokoja.  Miris ljubavi, uspomena i prohladnog vazduha posle kise. To je onaj momenat kada su jutra i popodnevni sati neizdrzivi od vrucine i pritiska, i kada predvece stigne olaksanje, spasonosna kisa, ljekovita, magicna. Taj vazduh i ta kisa imaju svoj karakteristican miris. O tome pricam.    Mozda malo lose objasnjavam i opisujem, ali znate sta hocu da kazem. Mirisu ljudi, a mirisu i vremena u svojim nijansama neobicno jakog ili slatkog. Presrecna sam. Bez razloga.  Nema mjesta za tugu, sivilo, depresiju. Svaki mi je dan lanac duginih boja i kilometar "onog" osjecaja(znate onaj koji se ne moze opisati, e na taj osjecaj mislim).   Vladaju boje nebesko plave i zlatno zute. Vidjala sam puno roze i crvene. Ljeto je ofarbano bojama. I one se mjenjaju, uvijek je neka druga boja glavna, vodeca. Zavisi kako gled
Objavi komentar
Pročitajte više

Nije normalno.

-
       Mi smo generacija izgubljenih zivaca. Patnja i strah od nepoznatog. Uskracivanje svog sopstvenog zivota zarad uludo potracenih godina na ovom svijetu zbog drugih. Uskraticu si pravo da budem srecna. Jer ja volim da patim. Ne znam drugacije. Jer mene niko nije naucio da rasirim krila, nikad me niko nije ohrabrio da idem dalje, i ne znam zasto, ali imam osjecaj da sam osoba koja se brzo zaboravlja. .   Nisam interesantna. Ja sam iz generacije promasenih umjetnika. Onih koji sanjaju nedosanjane snove na poljima kamilice. I nikada nisam bila povredjena. Nisam zavrijedila da spominjete moje ime. Trudim se da nesto stvorim, ali ovi momenti tuge su brutalni. Ne znam sta muci druge ljude. Ne znam sto danas mnogi nemaju strpljenja. Spremni su jedni drugima glave skidati zbog obicnih sitnica, zato sto je neko nekome produzio 10 minuta cekanja u cekaonici. Zato sto je neko nekoga cudno pogledao. Zato sto je neko pogresno razumio jednu rijec. Zato sto ne izgledam onako kako prija ljudsko
Objavi komentar
Pročitajte više