dnevnik i dozivljaji konfuzne dame

   Sto se mene tice, drogiram se naletima srece. I onim malim, neprimjetnim osmjesima koji se pojave nenadano kad samu sebe iznenadim koliko dobro znam da kuvam. Kao da nikad nisam o sebi znala neke cinjenice koje tek sad izlaze na povrsinu mog zivota.   Ako mene pitate, srecna sam. Djetinjasto srecna. Volim zivot u nesavrsenom izdanju. Plesem i igram kad mi je najteze. Pojacam muziku do daske i skacem. I onda zaboravim da mi je tesko. Od nekih pjesama me hvata neka cudna nostalgija, i jeza. Najezi mi se svaka dlaka na tijelu, ne zato sto je to strasno, vec zato sto me ta pjesma podsjeti na cijeli zivot, na uspone, padove, blamove, radost i uzbudjenje. I onda mi dusa ostane u toj cudnoj reakciji.   Ako me pitate, ne znam kako da uzvratim ljubav i dobrotu kojom me obasipaju.. Neki su ljudi stvoreni da doticu druge ljude i da se nastanjuju u nasim srcima bezuslovno. Kako da se odbranim od svega toga i zasluzujem li ja toliko?     Ako me pitate, vezana sam za male stvari. Najvecu