dnevnik i dozivljaji konfuzne dame

      Divim se jacini ljubavi i povezanosti izmedju ove dve duse. Stopili su se. Imaju se. Imace se jos dugo dugo.   Ko su oni? I kakva je njihova prica? Ja zamisljam da je ona bila jako lijepa i mudra, da je voljela onako kako nikad nikog nije. Da je bila strpljiva i razumna, neko ko je cekao i ko ce cekati. Snazna zena, nevjerovatna dusa, satkana od celika, a u vanjstini, zenstvena i moglo bi se reci savrsena. Sigurno je bila model, pozirala je slavnim umjetnicima kao sto su Dali i Miro.   On je bio istrazivac, arheolog i istoricar. Pomalo poligota sa svojih 7 jezika. Citao je i istrazivao. Bio je vedar i nasmijan. Najvedrija dusa i optimista i kad su se spremali najcrnji dani. Bio je njezina stijena i okean. Neko ko ju je uzimao u narucje i nosio daleko od propadanja i patnje. Neko ko je znao sve procitati iz jednog pogleda. Imao je cudne navike poput razgovaranja sa zvijezdama, uzgajanja sumskog cvijeca, slusanja ptica i razvrstavanja koja je koja. Volio je seve, sojke i kuka

    Posmatranje i slusanje prirode. Upijanje svega oko sebe duboko u dusu. Ja to volim. Volim zalaske sunca. Volim ovaj minic. Volim ovaj komad zemlje na kojem stojim i ovo nebo pod kojim sam. Ja stvarno nisam siromasna. Ne osjecam se socijalno ugrozenom. Ja bih ovako zivjela jos deset zivota. Uvijek bih gledala u zalaske sunca i zvjezde. To je moje sve.  Moja je dusa skrojena od malih stvari. Jer sam ja izlazak i zalazak Sunca, ljetnja noc i jesenja kisa. Ponekad sam bez oblika i bez opisa, a ponekad prvi ponedeljak u decembru. Nisam niko, a sve sam.   Kazu: "Srecan je onaj koji ne zeli ono sto nema".  Zaista je tako, bar u mom slucaju. Imam te neke svoje bubice i nalete tuge koje moram da sasjecem u korijenu. Onda ce sve da bude dobro. Mislim da je u redu kada pricam iskreno i o tugi i o sreci... Voljela bih da u mojoj biografiji pise da dodirujem i iscjeljujem ljude, rjecima, djelima, knjigama, primjerima. Mastala sam o tome kao mala, mastam o tome i sad. Meni bi bi

   Moze li neko da mi kaze sta to meni fali? I zasto sam samu sebe zarobila i okovala u lance? Ne zivim ovaj zivot, a najveca zelja mi je da ga zivim. U zadnje vrijeme mi se sve svodi na : kuca - posao, posao - kuca. Djelic svog slobodnog vremena provodim u setnjama dok ne padne mrak, pa onda u citanju knjiga. Ja nemam vremena da upoznajem neke nove ljude i mozda da nadjem neku novu ljubav. Znam da je to samo glupi izgovor. Znam da se u zivotu sve moze postici.   Sta to meni fali? Sta to sa mnom nije u redu? Svi govore da sam ljepsa nego ikad prije. Kazu da sam i hrabra i mudra. Kazu da mogu ostvariti sve sto zamislim. Kada pogledam sebe vidim jednu promasenu i izgubljenu djevojcicu. Koja se nije ostvarila u mnogim stvarima. Najteze mi je da volim sebe. Uvijek mogu vise da volim druge ljude nego sebe. Nisam ostvarila neke svoje zelje(koje su samo male stvari koje bi meni uljepsale stvarnost) i tu se osjecam kao gubitnik. Iz drugog ugla gledanja, govorim sama sebi: "Sram te b