Otupila..
Da, otupila sam. Glava mi je prazna. Nista se ne desava. Umorna sam. Kuca, posao, obaveze, sreca, tuga i ravnodusnost. Imam neke snove, zelje i ciljeve za koje se nadam da ce biti ostvarene u ovoj Novoj godini. Razmisljam da su sve price i sva sjecanja koja imam iz svog djetinjstva jako tuzna. Ne znam sto sam se sad sjetila tog. Bilo je i ljepih trenutaka. Njih uvijek ima, njih kreiram sama ili uz pomoc dragih ljudi. Boziji blagoslov je sto imam te neke drage ljude, rodbinu i porodicu za koje bih ginula i umrla. . Ni sami ne znaju koliko mi znace. Neopisivo i neizdrzivo ih volim. Kad god sam tuzna, sjetim se tih ljepih trenutaka sa njima, smjeha, sali i ruckova, i ozdravim. Da li se moze prezivljavati od toga, od tih uspomena i sjecanja? Da li mogu cijeli zivot biti ovo sto sam sad? Meni je jedna stvar sasvim i apsolutno sigurna. Ja sam jedna otupjela djevojka koja nije vidjela svijeta. Ja sam ta koja se nikad u zivotu nije suocila ni sa cim opasnim sto bi me mogl