Taj neki moj svijet.
Volim svoj zivot. Nije idealan, nije sreca, nije nista posebno. Ali ga volim zbog nacina na koji ga zivim. Ne velicam siromastvo i patnju. Ali sam ponosna sto sam bas tu gdje jesam. Stagniram. Volim sve sto sam pregurala u zivotu i sto guram. Kunem vam se, nije to samo tipkanje po tastaturi cisto da se nesto napise, nije to jos neko moje prosipanje i blebetanje. Samo volim ovaj svoj mali svijet. Taj neki moj svijet, ti neki moji ljudi, trenuci, uspomene, dani. Volim sve. I ne bi se ni sa kim mjenjala za ne znam sta. Ne postoji ono sto bi moglo ovo da zamjeni. Osjecam da mi nema srece bez mojeg nicega. Ako razumijete. Nemam nista, a imam sve. Puno ljudi koji me vole, koje volim. Bogatstvo. Smisao. Njega kojeg volim, njega s kojim zivim kao da nikad nisam zivjela. Jedna od beskrajnih sreca u mom zivotu. Moj svijet, moje sve, iako malo u necijim ocima. Nikad mi nece biti malo. Osjecaji nikad do kraja opisani.. Mozda postoje oni neki koji se ne mogu opisati. Uvijek sam zeljela ova