Samo male stvari iskreno usrecuju i oplemenjavaju.

    Posmatranje i slusanje prirode. Upijanje svega oko sebe duboko u dusu. Ja to volim. Volim zalaske sunca. Volim ovaj minic. Volim ovaj komad zemlje na kojem stojim i ovo nebo pod kojim sam. Ja stvarno nisam siromasna. Ne osjecam se socijalno ugrozenom. Ja bih ovako zivjela jos deset zivota. Uvijek bih gledala u zalaske sunca i zvjezde. To je moje sve.
 Moja je dusa skrojena od malih stvari.
Jer sam ja izlazak i zalazak Sunca, ljetnja noc i jesenja kisa. Ponekad sam bez oblika i bez opisa, a ponekad prvi ponedeljak u decembru. Nisam niko, a sve sam.
  Kazu: "Srecan je onaj koji ne zeli ono sto nema". Zaista je tako, bar u mom slucaju.
Imam te neke svoje bubice i nalete tuge koje moram da sasjecem u korijenu. Onda ce sve da bude dobro. Mislim da je u redu kada pricam iskreno i o tugi i o sreci... Voljela bih da u mojoj biografiji pise da dodirujem i iscjeljujem ljude, rjecima, djelima, knjigama, primjerima. Mastala sam o tome kao mala, mastam o tome i sad. Meni bi bilo bolje kada bi ljudi i sredina oko mene bili srecni.
Na kraju, sve se svodi na to.
I ja postajem opsjednuta time. Ja se izvinjavam sto stalno ponavljam iste rjeci, recenice i zelje. Ja ne mogu vise od svega toga. Skromna sam i jednostavna djevojka.
Takav mi je i zivot. Preponosna sam zbog svog zivota, predivna je to prica isarana najljepsim i najnjeznijim uspomenama.
Kao da sam imala sve i kao da sam probala sve. Kao da sam vidjela sve strane svijeta.
Nadahnuta sam tim trenucima koji su me zarobljavali slobodnu. I uzivala sam. I opet bih tako.. Ne moze covek da pise kad je srecan. Vidim da mi fali inspiracije, vidim da ubrzano disem, osjecam da mi oci sijaju onim posebnim sjajem. Voljela bih da je uvijek tako. Sta da pozelim vise?
Daj mi Boze male stvari i sitnice, daj mi vedru zvjezdanu noc, zalaske sunca, roze nebo da miluje moje oci, meku travu da je mazim i da me mazi, snjegove da pravim najljepseg Snjeska, i da crtam osmjehe po snjegu. Daj mi Boze zdravlje i snagu da uvijek volim svoj zivot kakav god da je. Daj mi Boze tvoje malo, malkice, jer je to moje sve.
Daj mi Boze da budem za deset godina na istom mjestu i da gledam u isto nebo i daljine i da se nista ne promjeni.
Samo da budem ovo sto sam sad i da se nikad ne izgubim.