Za istim stolom...

    Sjedimo za istim stolom. Cutimo zajedno, slusamo otkucaje sata, slusamo otkucaje nasih srca. Sa tobom je sve lijepo. Sa tobom mogu sve. Nisam jos objasnila sebi tebe. Jos se pitam sta to ima u tebi i zbog cega sam se ovako vezala za tebe.
  Nisam sigurna da me je ikad iko volio ovako kako me ti volis. Nikad mi niko nije uzeo ruku, prislonio uz obraz i poljubio je. Nikad me niko nije grlio tako da drhtim. Nikad me niko nije milovao.
  Ne znam koliko je za povjerovati, ali zaista nisam nikad imala osjecaj da me neko iskreno voli.
Sa svim ostalim vezama i momcima, sve je bilo prazno i povrsno. Uvijek sam bila u nekoj zurbi. Nisam znala sta zelim. Nisam se znala boriti za to sto zelim. Ostala sam uskracena za mnoge sitne stvari. 
Te sitne stvari sad zelim, sve su mi. S tobom imam to. I cini mi se da je to malo dovoljno za srecu.
  Sjedimo za istim stolom. Vodimo ljubav pogledima. Grlimo se u tisini. Slusamo tisinu. Mi smo najistinitija tisina u tom trenutku.
  Gledam te ko Boga. Mozda ni Boga ne bih tako gledala kako gledam tebe. Zaljubila sam se. A niceg nije bilo izmedju nas.
Nikad nece biti, mozda. Odolila bih iskusenju, samo da imam ovo sto vec imam sa tobom i sto cu, nadam se, uvijek imati.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

S vremena na vrijeme.

Ako mene pitate

Sta mi fali?